Brend Magazin

Ljudi u kavezima ZOO vrta

U zoološkim vrtovima se čuvaju životinje, ali nekada su u njima držani i ljudi. To su uglavnom bili pojedinci drugačiji od drugih, mentalno zaostale osobe, nakaze, urođenici iz afričkih plemena ili starosedeoci Severne Amerike i Australije.  Iz današnje perspektive se svi slažu da je to bio slučaj najgoreg rasizma i ponižavanja, ali hiljade tadašnjih posetilaca zooloških vrtova u tome nisu videli ništa loše.

Praksa izlaganja ljudi je bila najizraženija u periodu od 1870. do  1930. godine, mada je zabeležena i ranije. Smatra se da je prvi takav zoo vrt u Evropi otvoren u 16.veku u Italiji. Njegova atrakcija su bili Varvari, stanovnici Azije. U kasnijim vekovima uglavnom su prikazivani starosedeoci tadašnjih evropskih kolonija, pre svega Indijanci i Afrikanci. Naučnici smatraju da je uloga tih zoo vrtova bila da opravdaju evropski i američki kolonijalizam. Verovalo se da su domoroci na nižem stepenu razvoja, pa je stoga i normalno da belci njima vladaju.

Opisaćemo dva poznata slučaja.

  1. Prvi slučaj predstavlja porodica Abrahama Ulrikaba,  Inuita (Eskima) iz Kanade.

Kako bi otplatili dug od deset dolara ponuđeno im je da 1880. otputuju i provedu malo vremena u Evropi. Ne sluteći šta će ih zadesiti, pristali su, delom i zbog znatiželje da vide kako izgleda drugi kontinent. Na put je krenulo njih osmoro. Bilo je i male dece. Umesto da putuju Evropom stavljeni su u kavez za prikazivanje posetiocima. Nikada nisu dobili vakcinu protiv malih boginja, iako im je to bilo obećano. Zato su se vrlo brzo svi razboleli i umrli. Abraham, glava porodice, umeo je da čita i piše. Iza njega je ostao dnevnik u kome su detaljno opisana poniženja i tortura u zoološkom vrtu.

  1. Drugi slučaj predstavlja crnac pigmej iz tadašnjeg Konga, belgijske kolonije. Zvao se Ota Benga. Belgijanci su pobili celo njegovo pleme, ženu i dvoje dece.

On je prodat u roblje i 1906.  godine je završio u njujorškom zoološkom vrtu. Tu je privukao pažnju javnosti zbog svog niskog rasta i izbrušenih zuba što je bila plemenska tradicija. Imao je samo 23. godine. Držan je u kavezu sa majmunima i svaki dan su ga gledale mase ljudi koji su se prema njemu odnosile ponižavajuće. Smejali su mu se i gađali ga svim i svačim. On sam je imao noćne more. Tek posle nekoliko godina pušten je na slobodu zahvaljuju protestima boraca za ljudska prava. Zaposlio se u fabrici duvana, zubi su mu prepravljeni, počeo je da uči engleski i postao slobodan čovek. Međutim, nije mogao da prebrodi doživljene traume. Kada je shvatio da se nikada neće vratiti u Afriku, on je 1916. godine, zapalivši ceremonijsku vatru,  izvršio samoubistvo.

Izvor: daliznate.com

Exit mobile version